Značenje termina revitalizacija odnosi se na oživljavanje, vraćanje života, živosti, preporađanje. U kontekstu kulturne baštine, važno je mogućnosti oživljavanja, revitalizacije u svim smjerovima, iskoristiti kako bi se kulturnom nasljeđu dala nova namjena, novi život. Da bismo očuvali vrijednosti naslijeđenoga, moramo osigurati vrijednost novoga u nasljeđu kako bi jednoga dana ono postalo novim nasljeđem.
Voditelj projekta HERU, Urbanizam nasljeđa, Urbanistički i prostorni modeli za oživljavanje i unaprijeđenje kulturnog nasljeđa Hrvatske naklade za znanost, akademik prof.dr.sc. Mladen Obad Šćitaroci u uvodu Zbornika radova znanstvenog kolegija Modeli revitalizacije i unaprijeđenja kulturnog nasljeđa postavlja pitanje kako propadajuće nasljeđe uključiti u suvremeni život, kako spriječiti njegovo propadanje, kako ga učiniti samoodrživim resursom, kako ga kreativno i racionalno nadopuniti, osuvremeniti i učiniti aktivnim, a da ne izgubi svojstvo nasljeđa. I naglašava, treba li graditi novo, dok nam nasljeđe propada? Autorove polazišne točke u kojima se navodi da ne treba štititi nasljeđe od ljudi, nego za ljude jer jedino život u nasljeđu osigurava njegov opstanak, te da s obzirom na prijetnju nestanka, nasljeđe mora dobiti novu priliku, novi život i novu namjenu, te ono isto kao resurs održavanja lokalne zajednice treba shvaćati kao model za promišljanje daljnjih akcija, projekata i intervencija na području baštine te vodeći se njima pokušati učiniti nešto sa stoljetnom baštinom u Hrvatskoj.
Naglašava da baština treba aktivno pridonositi razvoju lokalne zajednice te time unaprijediti njegov život. Smještanjem novih aktivnosti u stare prostore isti dobivaju novi život, koji je svakako obogaćen baštinskom pričom postojećih zidova. Obnova i revitalizacija baštinskih objekata, najčešće nepokretne baštine, zaštićene od strane Ministarstva kulture ili ne, idu u vrlo različitim smjerovima. Hrvatska je donekle prepoznala potencijal prenamjene kulturne i industrijske baštine, i bilo lokalnim financijama, europskim novcem putem projekata ili privatnim investicijama vitaliziraju se zapušteni objekti. Važno je napomenuti da je odnos budućih namjena obnovljenih prostora različit, dijelomično otpada na kulturni, a djelomično na turistički sektor, dok je jedan dio prenamijenjen i obnovljen za ponovnu proizvodnju, edukaciju ili pak nešto treće. Održivost kulturne baštine podrazumijeva njezinu zaštitu i korištenje koje može donijeti prihod dio kojega se ponovno ulaže u njezinu zaštitu. To pridonosi osiguravanju održivosti kulturne baštine i ujedno omogućuje dodatno financiranje iz drugih izvora, ne oslanjajući se samo na proračun. Uz to, gospodarsko korištenje kulturne baštine utječe na podizanje svijesti i razumijevanje šire javnosti o njezinoj važnosti za identitet, zajedništvo i društvenu koheziju.
Kada se osvrnemo na revitalizaciju zapuštene industrijske, ali i šire gledano kulturne baštine, ne postoji podatak o uspješnosti ili bilo kojoj statističkoj provjeri, iako je zamah u radovima na različitim objektima vidljiv. Iako, zbog velike industrije koja ne postoji više, te posljedično velikog broda ostalih zapuštenih industrijskih objekata, možda se takvim ne čini. Gradovi kao Zagreb, Rijeka i Sisak, ali i drugi, s obzirom na industrijsku prošlost, obiluju objektima koji, nakon prestanka djelovanja, ostaju prazni, i prepušteni zubu vremena. Dobrim su dijelom takvi prostori sada dijelom urbanisitčkih središta, iako pri gradnji periferna industrijska središta, okruženi novim zgradama, prometnicama. Svakako je važno istaknuti institucije, udruge, ali i stručnjake pojedince koji redovito govore, upozoravaju i potiču edukaciju, a zatim i pozivaju na revitalizaciju takvih prostora. Spomenuti ću samo neke ideje, koje je važno dotaknuti kao primjere za poticaj drugima. Lauba – Kuća za ljude i umjetnost u Zagrebu, smještena je u prostore Tekstilniog kombinata Zagreb u kojoj je 1923. djelovala Tvornica za pamučnu industriju d.d., kao podružnica bečke tvrtke Hermann Pollack i sinovi. Zgrada, koja je nekada bila vojarna, pretvorena je u tvornički pogon, a jahaonica je pretvorena u tkaonicu koja je danas jedina sačuvana građevina koja je pripadala tvornici te predstavlja i prvi primjer obnovljene arhitekture vojničke baštine na zagrebačkom Črnomercu. U hangaru je smještena galerija, a iza staklenih fasada na podignutoj razini unutar samog izložbenog prostora, nalaze se uredi i ostali poslovni prostori.U Zagrebu je važno istaknuti i i prostor današnje Gliptoteke, sastavnog dijela Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, muzeja koji je smješten u objekt nekadašnje kožare, a koji je jedan od boljih primjera očuvanosti spomenika industrijske arhitekture 19. stoljeća u Zagrebu. Gradnja industrijskog objekta kožare započela je 1864. i postupno se proširivala do najvećega industrijskog pogona u Zagrebu i šire. Veliki požar 1926. godine uništava veći dio pogona i skladišta, 1938. kožara prestaje s radom, a nedugo nakon toga u prostor ulazi muzej. Jedan komercijalni primjer, privatne investicije za istaknuti je obnova hale bivše tvornice alatnih strojeva Prvomajska u Zagrebu u koji se uselila nova pivovara i pivnica. Hala je građena davne 1949., kao klasičan primjer industrijskog prostora.Sisak se jednako tako, uz neumorno istraživanje industrijske baštine Gradskog muzeja Sisak, upisao na kartu projekata obnove i revitalizacije industrijskog nasljeđa. Projekt Grada Siska pod nazivom „Info centar industrijske baštine – Holandska kuća“ ukupne vrijednosti 25 milijuna kuna, financiran je od strane Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije. U strogom centru grada u drugoj polovici 19. stoljeća izgrađena je Holandska kuća, staro žitno skladište i jedan od simbola grada. Na prostoru od 2000 m² biti će po završetku projekta info centar s multimedijalnim izložbenim prostorom za prezentaciju industrijske baštine grada, izložbeni prostori Galerije Striegl i zbirke fonografa, gramofona, radio – aparata i ploča sisačkog kolekcionara Velimira Krakera, te multimedijalna dvorana i prostori za posjetitelje. Projekt obuhvaća i obilježavanje ruta industrijske baštine po gradu Sisku, uređenje riječnog broda „Biokovo“, uređenje stare parne dizalice „Granik“. U primjere uspješne revitalizacije nasljeđa u Hrvatskoj treba ubrojiti i projekt u Labinu. Iako su rudnik i rudarska industrija u Labinu ugašeni krajem osamdesetih godina, tamošnje tvorničke zgrade zaštićene su kao vrijedni primjerci industrijskog nasljeđa. Gradska knjižnica u Labinu smještena je tako u nadzemne tvorničke prostore nekadašnjeg ugljenokopa Pijacala. Knjižnica se nalazi u Velikoj Mramornoj dvorani na lokaciji na kojoj su se nekada primale plaće i dizali štrajkovi. Osim knjižnice, u nekoliko faza preurediti će se cijela zona Pijacala.
Riječki projekti revitalizacije
Riječki je povijesni razvoj usko vezan uz industrijsku prošlost, veliki broj različitih tvorničkih postrojenja nastalih, u samim počecima u 18. stoljeću na periferiji grada. Daljnjim razvojem i širenjem gradskih granica, tvornice su postale sastavnim dijelom gradskog središta oko kojih su se gradile prometnice i građevine različitih namjena. Istočna i zapadna industrijska zona sada su zone velikog broja napuštenih tvorničkih hala, skladišta i praznih pogonskih zgrada. Pa iako prazni već dugi niz godina, gradu nedostaje prostora za različite namjene, no nedostaje mu i financijskih sredstava za prenamjenu i ravitalizaciju istih, ali i za gradnju novih. Važnost revitalizacije nekorištene baštine izuzetne povijesne važnosti Grad Rijeka i Odjel za kulturu je prepoznao, i na nekoliko primjera prikazano je na koji način se prišlo rješavanju navedenih problema.
Prostor kompleksa Benčić sastoji se od nekoliko preostalih objekata industrijske namjene koji već dugi niz godina čekaju obnovu: Palača Šećerane, T-objekt, H-objekt te Ciglena kuća. Revitalizacija i prenamjena industrijske baštine u budućem kvartu kulture Benčić, omogućit će stvaranje novih prostornih kapaciteta za kulturu i obrazovanje svih građana, naročito mladih, povećanje broja posjetitelja edukativnim, kulturnim i zabavnim sadržajima i povećanje broja mladih osoba koje stvaraju i primaju kulturne sadržaje.
Pomanjkanje prostora riječkog Muzeja moderne i suvremene umjetnosti dugo je godina bio otvoreno pitanje, no, gradske su vlasti odlučile obnoviti dio prostora nekadašnje Rafinerije šećera. Riječ je o investiciji vrijednoj ukupno 6,8 milijuna kuna iz proračuna Grada Rijeke. Muzej moderne i suvremene umjetnosti preselio je dio H-objekta rujnu 2017. godine čime je završena tek prva faza projekta. Zgrada sadašnjeg muzeja nastala je u 18. stoljeću i tijekom vremena doživjela je brojne rekonstrukcije i adaptacije. Koristila se za skladištenje i proizvodnju šećera, a kasnije duhana i na kraju proizvodnju strojeva. Uređeni dio sadrži velik izložbeni prostor, veći ulazni prostor pogodan za razna događanja, edukacijski prostor koji se može koristiti za manje izložbe, radne prostore za zaposlenike i sve potrebne servisne prostore. U moru prijedloga i inicijativa, te pokušaja realizacije, dvama projektima iz Operativnog programa „Konkurentnost i kohezija 2014.-2020., revitalizirati će se i prenamijeniti zapušteni objekti. Projekt pod nazivom „Revitalizacija kompleksa Benčić – Cigleni i T-objekt“ obuhvaća revitalizaciju dvaju objekata: ciglena zgrada prenamijenit će se u Dječju kuću, a T-objekt u Gradsku knjižnicu. Dječja će kuća biti mjesto za ustanove i organizacije u kulturi: Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, Gradske knjižnice Rijeka, Muzeja grada Rijeke, Gradskog kazališta lutaka, Vijeća mladih Benčić i Art kina. Aktivnosti u novoj infrastrukturi obuhvaćaju edukacije, radionice ali i kvalitetno organiziranje slobodnog vremena u sadržajno uređenim prostorijama, a sve sa ciljem razvoja kreativnosti, socijalnih vještina i stjecanje znanja u polju književnosti, likovne, filmske, medijske i glazbene umjetnosti. T-objekt rekonstrukcijom mijenja namjenu u kulturnu i javnu kao prostor gradske biblioteke, odjeli publicistike/znanosti, književnosti, narodna čitaonica, odjel periodike te službe općih poslova, nabave i obrade, matična služba te razvojna knjižnična služba za odnose s javnošću i programe. Unutar kompleksa Benčić obnavlja se i Palača Šećerane, administrativna zgrada iz druge polovice 18. stoljeća koju će od sredine 2020. godine korisiti Muzej grada Rijeke kao novi prostor. Drugi projekt iz istog Operativnog programa, integrirani program „Turistička valorizacija reprezentativnih spomenika riječke industrijske baštine“ bavi se revitalizacijom dva reprezentativna zaštićena spomenika kulture – motornog broda Galeb i Palače Šećerane. Program uključuje i kreiranje nove kulturno-turističke rute, te znanstveno edukativne i promotivne aktivnosti koje promoviraju projekt i senzibiliziraju širu javnost za kulturnu baštinu. Po završetku projekta, objekti će na ukupno 9524,9 m2 imati višestruku kulturnu i komercijalnu namjenu: za stalne muzejske postave, povremene izložbe, kreativne radionice, ljetno kino, tematske konferencije, smještajne kapacitete i niz komercijalnih usluga vezanih izravno za kulturnu baštinu. Na projektu surađuju Grad Rijeka te partneri, Turistička zajednica grada Rijeke i Sveučilište u Rijeci, odnosno znanstveno-istraživačka ustrojbena jedinica Centar za industrijsku baštinu. Palača se ističe kao objekt velike povijesne i umjetničke važnosti, čija izgradnja se veže za početke industrijske priče u Rijeci. Sagrađena je kao upravna zgrada tvornice šećera 1752. godine, na inicijativu tršćansko-riječke kompanije. Nakon požara 1785. značajno je obnovljena i opremljena baroknim interijerima sa zidnim slikama i štukaturom te predstavlja najkvalitetniju baroknu palaču na istočnoj jadranskoj obali. Nakon gašenje refinerije, služila je kao upravna zgrada tvornice duhana, a potom i tvornice motora “Rikard Benčić”. Brod Galeb je od 2009. godine u vlasništvu grada Rijeke i od tada je postojala ideja o obnovi i ponovnom stavljanju u funkciju. Izgrađen je kao RAMB III, talijanski trgovački brod 1938. godine za prijevoz sirovina iz talijskih kolonija u Africi, no nedugo zatim postaje pomoćna krstarica tadašnje talijanske ratne mornarice. Izlaskom Italije iz rata 1943. godine brod preuzima njemački Kriegsmarine te dorađuje i prerađuje brod za svoje potrebe, minopologač pod imenom Kiebitz. Brod je sudjelovao u ratnim operacijama na Kvarnerskom promorju do studenoga 1944. godine kada je potopljen u Rijeci uslijed savezničkog bombardiranja na njemačku vojsku u gradu. Po završetku rata, 1948. godine izvađen je iz mora te s obzirom na ustanovljena oštećenja, odtegljen u pulsko brodogradilište na obnovu. Već u rujnu 1952. godine svečano je isporučen Jugolsvenskoj ratnoj mornarici kao školski brod za obuku pitomaca. Ipak, najpoznatija je njegova povezanost s putovanjima predsjednika Josipa Broza Tita. Predsjednik je Galebom oplovio mnogo milja, plovio na neka od svojih najvećih i najznačajnijih putovanja, šireći ideju mira Pokreta nesvrstanih i obilazeći zemlje članice pokreta. Nakon obnove, dio paluba korisitti će Muzej grada Rijeke kao izložbeni prostor, dok će dio biti komercijalne namjene. Metodologija projekata revitalizacije nasljeđa u gradskom vlasništvu provjerena je, i uvelike se oslanja na apliciranje na razne EU fondove.
Tako se grad Rijeka uključio se i u projekt Forget Heritage, čiji je cilj promicanje suradnje između gradova središnje Europe, te putem udruženja pružiti drugim gradovima preporuke o tome kako unaprijediti skriveni potencijal kulturne baštine i tako utjecati na kvalitetu života građana i vlasnika poduzeća u kulturnim i kreativnim industrijama. Projektni partneri uz Grad Rijeku su iz Italije, Slovenije, Njemačke, Poljske, Mađarske i Češke. Projekt doprinosi unaprjeđenju kapaciteta za održivo korištenje kulturne baštine i resursa i to promicanjem potencijala kulturnih i kreativnih industrija u stvaranju bogatstva i radnih mjesta, promicanjem javno-privatne suradnje za upravljanje kulturno- povijesnim objektima kako bi se uspostavila veza između javne koristi i ekonomske održivosti, poboljšanjem urbane sredine koja okružuje kulturno-povijesne objekte, poticanjem inovativnih pristupa javno-privatnoj revitalizaciji kulturno-povijesnih lokaliteta.
Projektom se krenulo u prenamjenu podruma i prizemlja zgrade koja je izgrađena kao prvo dječji vrtić u Rijeci. Dječji vrtić sestara milosrdnica izgrađen je 1916. prema projektu riječkog arhitekta Luigija Luppisa, no od druge polovice 20. stoljeća prostor je imao poslovnu namjenu. Ovim projektim revitalizirala su se dva prosotora, jedan podrumski za potrebe reuse-centra, dok je prizemlje preuređeno za potrebe RIHuba, inovativnog kulturnog centra projekta Rijeka 2020, Europska prijestolnica kulture. Prizemlje se se sada sastoji od multufunkcionalne dvorane za razna događanja, te coworking prostora za riječke samostalne profesionalce. Prema projektu Ane Boljar i Ide Križaj Leko se na 1007 četvornih metara rasprostire mjesto za brojna događanja za građane Rijeke. Grad Rijeka je u obnovu i prenamjenu tog prostora uložio 4.351.734,63 kuna. Prostor podruma namjenjen je re-use centru, kojim upravlja Udruga Molekula u svrhu provedbe pilot projekta, za razdoblje od 6 godina. Re-use centar, centar za ponovnu upotrebu je umjetničko-prerađivački centar koji obrađuje već upotrijebljeni materijal kao što je odjeća, namještaj, knjige i sl. te putem inovativnih i kreativnih načina stvara ekološke i funkcionalne proizvode za osobnu upotrebu i stanovanje.
Rijeka je grad industrijske prošlosti. Gotovo da i ne postoji zgrada u gradu koja nije povezana s nekim vidom industrije, proizvodnje, industrijskog kapitala. Graditeljsko nasljeđe svjedoči nam razvoju grada, nekada perifernim industrijskim zonama koje su danas dijelom strogoga centra, gotovo 300 godina duge industrijske povijesti. Osvjestiti važnost ponovnog korištenja tih prosotora, s obzirom na nepostojenje proizvodnih procesa unutar zidina prvi je korak u revitalizacijskim projektima. Mogućnošću sufinanciranja ili potpunog financiranja od strane različitih eurospkih fondova, moguć je i drugi korak u spomenutom procesu. Ono što je potrebno dalje, razviti dobru ideju prenamjene, s obzirom na strategije i potrebe grada, ali i lokalnog stanovništva, ne zaboravljajući na održivost istih nakon obnove.Na državnoj razini postoji veliki broj primjera dobre prakse, ali, najvažnije, sve veći broj stručnjaka, ali i entuzijasta koji potiču teme i zaštite, i obnove i revitalizacije industrijske baštine. Riječkom titulom Europske prijestolnice kuture 2020. godine projekti obnove dobili su na važnosti, ali i obvezi provođenja i održivosti. I nakon 2020. godine gradu će ostati novi kulturni kvart s muzejima, knjižnocom i dječjom kućom u nekadašnjem industrijskom kompleksu, obnovljeni brod-muzej, prvi takav na ovim prosotorima te reuse-centar i prostor za lokalno stanovništvo i kreativce profesionalce. Ali, što je najvažnije, ostaje i svijest o važnosti reviztalizacije industrijske i kulturne baštine.
Cijeli članak Novi prostor dobiven obnovom starog možete pročitati u digitalnom izdanju časopisa Građevinar 1/2019.
